уторак, 24. новембар 2009.

Marli i ja (odlomak)




"…Tog vikenda dugo sam setao po sumi, a kada sam u ponedeljak dosao na posao, znao sam sta zelim da kazem o psu koji je promenio moj zivot, koga nikad necu moci da zaboravim.
Citirao sam svog oca, koji je, kada sam mu rekao da sam uspavao matorca, izgovorio nesto najblize komplimentu sto je moj pas ikad primio. “Nikad nece bita psa slicnog Marliju.”
Dosta sam razmisljao o tome kako da ga opisem, pa sam se na kraju odlucio za ovo: “Niko ga nikad nije nazvao divnim psom - cak ni dobrim psom. Bio je divalj kao demon i jak kao bik. Veselo se probijao kroz zivot, sa poletom koji se cesce pripisuje prirodnim katastrofama. Ne znam nijednog drugog psa koga su izbacili iz skole poslusnosti.“ Dalje sam pisao: “Marli je zvakao namestaj, cepao mrezice, razbacivao bale, prevrtao kante za smece. Sto se pameti tice, recicu samo da je svoj rep jurio do poslednjeg dana, ocigledno ubedjen da je nadomak velikog pseceg napretka.” Ali postojalo je u njemu nesto vise, te sam opisao njegovu intuiciju i saosecajnost, neznost prema deci, njegovo cisto srce.
U stvari sam zeleo da kazem kako nam je ta zivotinja dodirnula dusu i naucila nas najvaznijim lekcijama u zivotu. “Covek svasta moze nauciti od psa, cak i od blesavog kakav je nas bio”, napisao sam. “Marli me je naucio da svaki dan zivim sa neobuzdanim poletom i veseljem, da treba da uzivam u trenutku i slusam svoje srce. Naucio me je da uzivam u malim stvarima - setnji po sumi, prvom snegu, dremanju na tracku zimskog sunca. Kako je stario i bolovao, naucio me je da budem optimista pred zlom kobi. Najvise sam od njega naucio o prijateljstvu i nesebicnosti, a iznad svega, o nepokolebljivoj vernosti.”
Tek tada, posle njegove smrti, sinula mi je neverovatna ideja: Marli kao ucitelj. Ucitelj i uzor. Da li je moguce da pas - ijedan pas, a narocito luckast i neobuzda pas kakav je nas bio - uputi ljude na ono sto je zaista bitno u zivotu? Verovao sam da jeste. Vernost. Hrabrost. Odanost. Jednostavnost. Radost. A i ono sto nije bitno. Psu nisu potrebna besna koa, velike kuce ni firmirana odeca. Statusni simboli njemu nista ne znace. Sasvim mu je dovoljan stap koji je naplavila voda. Pas ne sudi o drugima prema boji, veri ili stalezu, vec po tome kakvi su iznutra. Psu nije bitno da li si bogat ili siromasan, obrazovan ili nepismen, pametan ili glup. Daj mu svoje srce i on ce ti dati svoje. U stvari je vrlo jednostavno, a mi ljudi, navodno daleko mudriji i napredniji, nikad ne shvatimo sta je zaista bitno, a sta nije. Dok sam pisao oprostajnu kolumnu za Marlija, shvatio sam da nam je sve pred nosem, dovoljno je samo da otvorimo oci. Ponekad nam je neophodan pas sa losim zadahom, jos gorim manirima i iskrenim namerama da bismo progledali.
Zavrsio sam kolumnu, predao je uredniku i otisao kuci. Osecao sam se lakse, kao da lebtim, kao da mi je neko skinuo teret koga nisam bio ni svestan…"

John Grogan


Divno ^^ :)

Нема коментара:

Постави коментар